Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 24. novembar 1833 — Sremska Kamenica 3.
jun 1904) je jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju
bio je lekar, a tokom celog svog života bavio izdavnjem i uređivanjem
književnih, političkih i dečjih časopisa. Naznačajnije Zmajeve zbirke
pesama su „Đulići“ i „Đulići uveoci“, prvi o sretnom porodičnom životu, a
drugi o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je i satirične
i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao
poeziju za decu.
Sremska Kamenica je nekada nosila ime Zmajeva Kamenica, u čast Jovana Jovanovića Zmaja.
Jovan
Jovanović Zmaj se rodio 24. novembra 1833. u Novom Sadu, u jednoj od
uglednih građanskih porodica. Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a
gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, Halašu i Požunu. Posle zaršene
gimnazije upisao je studije prava u Pešti, Pragu i Beču. Za njegovo
književno i političko obrazovanje od posebnog značaja je boravak u Beču,
gde je upoznao Branka Radičevića, koji mu je bio najveći pesnički uzor.
Takođe, u Beču se upoznao i sa Svetozarem Miletićem i Đurom Jakšićem.
Posle
završenih studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad i kao jedan od
najbližih Miletićevih saradnika postao je službenik u novosadskom
magistratu. Tu se upoznao sa svojom budućom ženom Ružom Ličanin. Ova
ljubav i srećan porodičan život nadahnuće Zmaja da napiše ciklus
(zbirku) pesama Đulići (od turske reči Gül, što znači ruža).
Ipak,
služba u magistratu mu nije odgovarala, pa je napustio posao i posvetio
se književnom radu. Tada je pokrenuo književni časopis Javor i
satirični list Komarac. Godine 1838. preselio se u Peštu, gde je radio u
Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma. Godine 1864. pokrenuo je
satirični list Zmaj (igra rečima, pošto je 3. мај po julijanskom
kalendaru bio dan održavanja Majske skupštine 1848), čiji će naziv
postati sastavni deo njegovog imena.
Godine 1870. Zmaj je završio
studije medicine, pa se vratio u Novi Sad, gde je započeo svoju
lekarsku praksu. Ovde ga je ubrzo zadesila porodična tragedija: umrla su
mu deca, a potom i žena. Iz ove porodične tragedije proizišao je niz
elegičnih pesama objavljene pod zajedničkim nazivom Đulići uveoci.
Dve
najbolje zbirke njegovih pesama su Đulići i Đulići uveoci. Veliki broj
njegovih šaljivih i dečijih pesama, štampanih po raznim listovima i
časopisima, izašao je u dva izdanja celokupnih dela: Pevanija i Druga
pevanija.
Poslednje su štampane zbirke: Snohvatice i Devesilje.
U prozi je napisao jednu pesničku legendu („Vidosava Branković“) i jedan šaljivi pozorišni komad („Šaran“).
Zmaj
je i prevodio dosta, naročito iz mađarske književnosti. Najbolji su mu
prevodi mađarskog pesnika Aleksandra Petefija (rođenog Petrović). Pored
ostalih pesama, od njega je preveo spev „Vitez Jovan“.
Iz nemačke
poezije prevodi Getea („Herman i Doroteja“, „Ifigenija u Tavridi“) i s
uspehom podražava Hajneovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku
poeziju Fridriha Bodenšteta („Pesme Mirca Shafije“).
Od ostalih
prevoda iz strane književnosti znatniji su mu: „Demon“ od Ljermontova i
„Enoh Arden“ od engleskog pesnika Tenisona. Pored „3maja“, uređivao je
još dva satirična lista: „Žižu“ i „Starmali“. Od 1880 pa do smrti
izdavao je dečiji list „Neven“, najbolji srpski dečiji list tada.
Enlarge this imageReduce this image Click to see fullsize